The year in which, with Melania Knavs and Donald Trump, oligarchic collectivism will reach its peak — after which its inevitable downward trajectory will follow!
Realno, Sjedinjene Države su jedini pobjednik Prvog, Drugog i ove predigre mogućeg Trećeg svjetskog rata u Europi. Rast moći Sjedinjenih Država hranio se padom moći zapadnoeuropskih velikih sila (Velika Britanija, Francuska i Njemačka). U tolikoj mjeri da one Treći svjetski rat jednostavno ne bi preživjele. Prema prirodnim zakonitostima, umjesto njihove prekoatlantske daleke tvorevine i uzora kod kojeg su se neoprezno odlučile hraniti – iako im je predalek – postale bi hrana rastuće Euroazije čija su prirodna sastavnica, ali od koje se distanciraju. Stoga je veljača 2025. jedinstvena prilika za postizanje mirovnog sporazuma i time odgode tog presudnog „euroazijskog trenutka“.
Tada se „ukrajinska priča“ vraća u veljaču 2022., u doba kada su Volodimir Zelenski, njegov američki alter ego Biden i europski zaštitnici imali priliku pregovorima spriječiti proširenje „europske klaonice“ u Ukrajini, odnosno transformaciju civilnog u međunarodni sukob. Ali nisu. Nisu smatrali da je neinteligentno na granice s nuklearnom velesilom Rusijom, nakon što su ju proglasili neprijateljem broj 1, dovesti NATO-trupe. Oni tada nisu pristali na ukrajinsku neutralnost, a Rusija nije pokleknula pred Atlantskom alijansom.
Danas, nakon što je Rusija anektirala sporne teritorije na kojima se u Ukrajini, prije međunarodnog, vodio osmogodišnji civilni rat, Zelenski je spreman pregovarati…