An analysis of growing U.S. private investment in Ukrainian defense startups specialized in AI and drones, and how strict U.S. export control laws (ITAR) are hindering this strategic cooperation.
Prva povijesna slika Bidenova predsjedništva jest, blago rečeno, žurno povlačenje iz Afganistana i njegovo vraćanje u ruke talibana, što je izazvalo značajan migrantski val u Europu: 1,6 milijuna migranata.
Druga slika koju će budući povijesni udžbenici pamtiti bit će ona neraskidivog savezništva, već oblikovanog u vrijeme Obamine administracije, kojem pripada i Kamala Harris. U tom kontekstu Biden je podržao Zelenskog u njegovoj namjeri da pristupi NATO-u i Europskoj uniji, suprotno obvezama koje je Ukrajina preuzela tijekom mirnog raspada SSSR-a. Ta je podrška omogućila isporuku i razmještaj NATO-ovog oružja blizu granica Rusije, nuklearne sile koju te dvije zapadne strukture promatraju s neprijateljstvom. Taj je kontekst doveo do početka „ruske specijalne operacije“. Rezultat je otprilike deset milijuna Ukrajinaca koji su pobjegli u druge dijelove Europe zbog straha od ratnih stradanja, kao i nepoznat broj ukrajinskih boraca koji se nisu vratili s bojišta. Čak i kada bi ti podaci bili javno dostupni, govorili bi manje o razmjerima katastrofe nego o aktualnim uvjetima mobilizacije u Ukrajini, koji sve više nalikuju na racije radi „lociranja, identificiranja, uhićenja i prebacivanja“ novih kontingenata topovskog mesa na front. Tako će Bidenova era ostati upamćena kao rat američkog predsjednika protiv Putina „do posljednjeg Ukrajinca“.
Treća slika Joea Bidena koja će ostati u povijesnim udžbenicima jest „zatvaranje anglofonske zajednice“ zbog straha od širenja „virusa zvanog dekadencija“. Po načelu „pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći“, anglofoni su se okupili i najprije „zatvorili“ u obavještajnu organizaciju Five Eyes, koja ne dijeli sve informacije s neanglofonskim saveznicima. Zatim je, iako ga NATO saveznici bezrezervno prate u svim njegovim obavještajno-vojnim avanturama, Biden uspostavio vojnu verziju čisto anglofonske obavještajne organizacije, svojevrsnu „NATO-bis vojnu formaciju“ poznatu kao AUKUS (troslojni sporazum o vojnoj suradnji između Australije, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država). Čak su i pokušaji uključivanja saveznika poput Francuske i Njemačke — koji su otvoreno podržali Bidenov dolazak na vlast — propali. Angloamerikanci ne vjeruju ni svojim najbližim saveznicima kada je riječ o očuvanju njihove globalne hegemonije, osobito u strategiji pobjede u nadolazećem američko-kineskom sukobu u novom ekonomskom središtu svijeta: Indo-Pacifiku.
Četvrta slika koju će povijesni udžbenici povezivati s Bidenom jest humanitarna i ekološka katastrofa u Gazi, nastala djelovanjem savezničkih bombi te logističkom i obavještajnom potporom angloameričke produžene ruke na Bliskom istoku — njegova posrednika Izraela. Pod izlikom nemoguće misije uništenja 3.000 pripadnika Hamasa odgovornih za krvavi napad na Izrael 7. listopada, i bez ikakvog plana za Gazu bez Hamasa, taj je palestinski teritorij potpuno sravnjen sa zemljom. Nekada nazivan „najvećim otvorenim zatvorom“ za 2,1 milijun Palestinaca — starosjedilaca Bliskog istoka — danas je pretvoren u „najveću otvorenu mrtvačnicu“. Pod izlikom uništenja libanonske političke stranke Hezbolah i istoimene paravojne skupine – neprijateljski nastrojene prema Izraelu, u tijeku je i razaranje libanonskih teritorija.
Jačanje šijitskog Hezbolaha najviše je posljedica nesposobnosti libanonske vojske — koju je Zapad namjerno slabije opremio u odnosu na Izrael — da obrani zemlju od agresivnih susjeda: Izraela i Sirije. To je dovelo do eskalacije zapadnih kontroverzi koje Rusija glasno osuđuje, a ostatak svijeta promatra u tišini, u okviru strategije „Zapad protiv ostatka svijeta“.
Zapad svijetu bez kompleksa poručuje da su jedini agresori oni koji za svoju agresiju nisu dobili zeleno svjetlo iz Washingtona (Rusi). Čini se da Washington, odlučujući tko može, a tko ne može kupovati njegove bombe, istodobno određuje i tko ima pravo voditi vojne akcije čije emisije CO₂ imaju najveći utjecaj na globalno zatopljenje – protiv kojeg se Zapad teoretski bori. Prema studiji od 24. siječnja 2024., samo u prva dva mjeseca rata izraelsko bombardiranje korištenjem zapadnog naoružanja uzrokovalo je emisiju više od 280.000 tona CO₂ ekvivalenta, što je više od godišnjih emisija 20 zemalja i teritorija; također se navodi da bi ugljični otisak obnove Gaze mogao biti 100 puta veći. Toliko o Bidenu kao vođi borbe protiv globalnog zatopljenja, uragana, poplava itd.
Ukratko, Biden neće ostaviti nasljeđe državnika koji je obilježio svoje vrijeme opreznošću, poput hrvatskog političkog vođe Stjepana Radića. Za razliku od Radića, Biden nije imao dalekovidnost da u ključnom trenutku kaže Zelenskom i Netanyahuu: „Ne jurite kao guske u magli!“ Smatrao je da vlada umjetnošću ratovanja Sun Tzua, vjerujući da može pobijediti protivnike poput Putina i suparnika Xi Jinpinga bez izravnog sukoba. Međutim, neodgovorno je podržao ukrajinski prodor na ruski teritorij, čime je svoje instruktore i špijune u bazama na ruskoj granici doveo licem u lice s borcima jedne azijske nuklearne sile — Sjeverne Koreje. A ti borci ondje sigurno nisu stigli bez odobrenja Kine. S jedne strane, Bidenovi nepromišljeni potezi potkopali su doktrinu nuklearnog odvraćanja. To je nepovoljno za zapadne saveznike, jer implicira da bi Rusija mogla voditi i konvencionalni rat protiv nuklearnih sila. Primjerice na teritoriju jedine takve europske sile — Francuske — čiji je predsjednik podržao Bidenovu doktrinu prema kojoj nuklearno oružje više nije sredstvo odvraćanja. S druge strane, najznačajnije Bidenovo nasljeđe nesumnjivo je svijet na rubu Trećeg svjetskog rata.
Pobjeda Kamale Harris na američkim predsjedničkim izborima nastavila bi Bidenovo nasljeđe.
