„AUSTRALSKI TRAFALGAR“: Geopolitički potres u Indo-Pacifiku i lekcija o europskoj autonomiji
Nenajavljeno i jednostrano odustajanje Australije od ugovora iz 2016. godine o kupnji 12 francuskih podmornica u vrijednosti od 56 milijardi eura izazvalo je neviđeni diplomatski potres. Francuski ministar vanjskih poslova, Jean-Yves Le Drian, opravdano je ovaj čin opisao kao „zabijanje noža u leđa“ od strane saveznika. Sklapanjem strateškog partnerstva AUKUS (SAD, Australija, Velika Britanija) i isporukom američkih nuklearnih podmornica Canberri, Pariz je brutalno istisnut iz Indo-Pacifika – ključnog geopolitičkog središta 21. stoljeća.
Ova situacija ogolila je stvarnu dinamiku unutar transatlantskog saveza i nametnula pitanje opravdanosti potpunog oslanjanja Europe na službeni Washington.
Anatomija anglofonskog premošćivanja
Angloamerički strateški preustroj na početku globalizacijskog ciklusa (2020.–2050.) sve češće karakterizira ignoriranje interesa tradicionalnih europskih saveznika. Odluka o formiranju AUKUS-a pripremana je u strogoj tajnosti, čime su NATO i Europska unija potpuno premošćeni. Cilj je jasan: omogućiti isključivo anglofonskom bloku donošenje odluka i poduzimanje akcija u odmjeravanju snaga s Kinom radi očuvanja globalne hegemonije.
Ovakav potez izravno šteti francuskim nacionalnim interesima. Francuska je duboko integrirana u Indo-pacifičku zonu kroz svoje prekomorske teritorije koji broje 1,65 milijuna stanovnika, postrojbe od 8.300 vojnika te činjenicu da se čak 93% njezinog ekskluzivnog gospodarskog pojasa nalazi u Indijskom i Tihom oceanu. Ignoriranje Pariza u kreiranju regionalne strategije pokazuje da unutar NATO-a ne postoji stvarna kohezija, već isključivo primat američkih interesa.
Povijesne paralele i strateške zablude
Komentatori su s pravom povukli paralelu s bitkom kod Trafalgara iz 1805. godine, no u modernom kontekstu uloge su zamijenjene: danas brojniji anglofonski savez pokušava izolirati Francusku. Međutim, ovaj „australski Trafalgar“ dugoročno bi se mogao pretvoriti u američku Berezinu.
Američki predsjednik Joe Biden nastupa s pozicija starog hladnoratovskog svijeta, vjerujući da će utrka u naoružanju ekonomski iscrpiti Kinu, kao što je nekoć iscrpila Sovjetski Savez. To je ozbiljna geopolitička pogreška. Za razliku od bivšeg SSSR-a ili postkomunističke Rusije, današnja Kina je ekonomski i tehnološki ekvivalentan suparnik (challenger) koji ubrzano briše preostale razlike u moći i, poučen povijesnim iskustvom, ne vjeruje američkim obećanjima.
Osim strateškog gubitka, Francuska s pravom izražava zabrinutost jer je s članicama AUKUS-a prethodno dijelila visoke vojno-tehnološke tajne, vjerujući u načela odanog savezništva.
„Washington is back“ kao politička zamka za Macrona
Dok je povratak tradicionalne američke politike pod Bidenovim sloganom „America is back“ u Europi dočekan s oduševljenjem, za Emmanuela Macrona to se pokazalo kao strateška zamka. Biden je ponudio privlačan model koji je zasjenio Macronovu ulogu predvodnika multilateralizma, dok je istovremeno nastavio provoditi agresivnu unilateralnu politiku svojih prethodnika.
SAD redovito koristi izvanteritorijalno zakonodavstvo i ekonomske pritiske na štetu europskog gospodarstva (primjeri kažnjavanja banke BNP ili preuzimanja energetske grane tvrtke Alstom). Ujedno, američka diplomacija vješto koristi unutarnje podjele u Europi, favorizirajući Njemačku kako bi oslabila francusko-njemačku osovinu, te uključujući Veliku Britaniju (usprkos Brexitu) u indo-pacifičke planove, dok Francusku demonstrativno ignorira. U toj konstelaciji, uloga Londona svedena je na oportunistički „peti kotač“, što je potvrdio i Pariz odlukom da uopće ne povlači veleposlanika iz Velike Britanije.
Zaključak: Potreba za europskim „trećim putem“
Incident s AUKUS-om jasno pokazuje da u post-kabulskom svijetu Europa gubi na značaju ako ne redefinira svoju poziciju. Francuska, kao nuklearna sila i predvodnica europske misli, ne smije se više zadovoljavati pukim verbalnim protestima nakon kojih redovito prihvaća američke direktive pod izgovorom „volje većine“ unutar NATO-a i EU-a.
Za izlazak iz turbulentne geopolitičke zone potrebno je ponuditi stvarnu alternativu – europsku stratešku autonomiju i artikuliranje vlastitog „trećeg puta“ prema Kini i Rusiji. Država koja zaštitu svojih interesa prepusti drugome, kako je upozoravao general De Gaulle, nepovratno pristaje na izlazak iz povijesti.
