Analiza neuspjeha američke komunikacijske strategije tijekom rata s Iranom, koja pokazuje kako masovne kampanje dezinformacija i upotreba umjetne inteligencije mogu neutralizirati vojne uspjehe na terenu.

Globalna strategija moći više se ne gradi isključivo na kinetičkoj dominaciji ili kratkoročnoj vidljivosti uspjeha na bojištu. Ona se sve više definira tihom strukturalnom ekspanzijom u sektore koji oblikuju dugoročnu percepciju, pretvarajući teren združenih operacija u svim domenama u kognitivni rat za srca i umove. Nedavni sukob s Iranom to je jasno ilustrirao: unatoč neusporedivim vojnim uspjesima Sjedinjenih Država i Izraela, koji su oslabili veliki dio iranskih pomorskih kapaciteta i vratili njegove balističke i nuklearne programe desetljećima unatrag, Iran je uzvratio protunapadom na mreži jednako učinkovito kao i projektilima. Ova dinamika pokazuje da je sve teže odvojiti informacijsko ratovanje od konvencionalnih vojnih kampanja, gradeći dugoročni strateški utjecaj — ne kroz izravnu konfrontaciju, već kroz ukorijenjenu ovisnost o osporavanoj percepciji.

Novi model političkog utjecaja

Iranski pristup informacijskom ratovanju kombinira strogu državnu koordinaciju, dugoročno strateško planiranje i globalno raspoređivanje kapitala u propagandnu infrastrukturu. Institucije poput državnih medija, veleposlanstava i koordiniranih proiranskih mreža nisu puki komunikacijski alati; one funkcioniraju kao geopolitički mehanizmi dizajnirani za preoblikovanje arhitekture javnog povjerenja i globalnog strateškog oslanjanja. Ovaj model ne teži otvorenoj dominaciji na tržištima putem istine, već nastoji pozicionirati iskonstruirani narativ u središte zapadnih političkih sustava, stvarajući sistemski utjecaj koji je teško preokrenuti nakon što se ukorijeni.

Strateški sektori i dugoročni utjecaj

• Digitalne tehnologije i umjetna inteligencija: Iranska ulaganja u koordinirane mreže lažnih Premium verificiranih računa, generativnu umjetnu inteligenciju i deepfake sadržaje nisu samo komercijalne naravi. Ona jačaju dugoročni utjecaj osiguravanjem kontrole nad temeljima javne percepcije. Zasićenjem društvenih platformi poput X-a i Blueskyja snimkama generiranim umjetnom inteligencijom i izmišljenim tvrdnjama o uspjesima na bojištu (kao što su uništenje veleposlanstava ili zarobljavanje bombardera B-2), Iran stvara utjecaj koji iskorištava publiku skeptičnu prema ratu, čime se konsolidira utjecaj nad kognitivnim lancima opskrbe koje zapadna gospodarstva nastoje kontrolirati.

• Informacijske infrastrukture i regionalna koordinacija: Kroz namjernu infrastrukturu strogo koordiniranih računa, Iran jača svoju sposobnost oblikovanja industrijskih tokova informacija. Ova kampanja političkog ratovanja potpomognuta kibernetičkim alatima, koju dodatno pojačavaju Rusija i Kina, cilja na već postojeće nezadovoljstvo u američkoj javnosti, poput ekonomske tjeskbe i rasta cijena goriva, kako bi se rat prikazao kao korumpiran i skup. Ovo iskorištavanje društveno-političkog tkiva stvara strukture sistemskog utjecaja koje je teško preokrenuti bez koordiniranih napora za obnovu institucionalne vjerodostojnosti.

Implikacije za zapadna gospodarstva

Za zapadne sile izazov nije samo tehnološki ili vojni; on je strukturalan, sistemski i strpljiv. Kako se može smanjiti ovisnost o osporavanim narativima koji slabe javnu potporu, a da se pritom ne usvoje autoritarne metode kontrole informacija? Kako kontrirati decentraliziranom strateškom utjecaju koji koristi fikciju za osporavanje stvarnosti na bojištu, a da se ne eskaliraju napetosti? Iranski model je strpljiv i sistemski, ali prednost slobodnih društava leži u vjerodostojnosti, savezima i sposobnosti da se prisila razotkrije umjesto da se skriva, jer u modernom ratu, vjerodostojnost je borbena moć.