Analiza evolucije modernog ratovanja, u kojoj dominacija informacijskog prostora i oblikovanje percepcija, osobito među generacijom Z putem društvenih mreža i umjetne inteligencije, postaju jednako ključni kao i konvencionalna vojna moć.
Ratovi u 21. stoljeću više se ne vode isključivo na fizičkim bojištima. Oni se sve više definiraju tihom strukturalnom ekspanzijom u sektore koji oblikuju dugoročnu globalnu percepciju: digitalne informacijske prostore. Moderna strategija sada spaja kinetičku moć s kognitivnim ratovanjem, pretvarajući platforme poput TikToka, X-a i Instagrama u nova kazališta kombiniranih operacija. Sukobi u Ukrajini i Gazi jasno pokazuju da je osvajanje „informacijske uzvisine” postalo strateška poluga jednako vitalna kao i osvajanje teritorija, gradeći sistemski utjecaj — ne kroz izravnu konfrontaciju, već kroz ukorijenjenu ovisnost o viralnom narativu i manipulaciji emocijama.
Novi model geopolitičkog utjecaja
Pristup kognitivnog ratovanja kombinira strogu državnu koordinaciju, dugoročno strateško planiranje i iskorištavanje globalnih digitalnih infrastruktura. Institucije poput farmi trolova, državnih medija (poput RT-a) i mreža influencera nisu puki komunikacijski alati; one funkcioniraju kao geopolitički mehanizmi dizajnirani za preoblikovanje arhitekture javnog povjerenja i globalnog strateškog oslanjanja. Ovaj model ne teži dominaciji putem objektivne istine, već nastoji pozicionirati fragmentirani i viralni narativ u središte sustava političkog odlučivanja, stvarajući utjecaj koji je teško preokrenuti nakon što se ugradi u društveno tkivo.
Strateški sektori i dugoročni utjecaj
Digitalne tehnologije i generacijska mobilizacija: Ulaganja u računalnu propagandu, generativnu umjetnu inteligenciju i iskorištavanje algoritama za preporuku sadržaja nisu samo komercijalne naravi. Ona jačaju dugoročni utjecaj osiguravanjem kontrole nad temeljima javne percepcije. Ciljanjem generacije Z putem njima bliskih (izvornih) formata i influencera, kao što je viđeno s propalestinskim narativima koji sukob povezuju s postkolonijalnim temama, ove kampanje stvaraju utjecaj koji zaobilazi tradicionalne obavještajne aparate, čime se konsolidira utjecaj nad kognitivnim lancima opskrbe koje demokratske institucije nastoje kontrolirati.
Velike tehnološke tvrtke (Big Tech) i informacijske infrastrukture: Kroz odluke o moderiranju sadržaja koje donose tehnološki divovi (Meta, X, TikTok), državni i nedržavni akteri jačaju svoju sposobnost oblikovanja industrijskih tokova informacija. Subjektivna cenzura „govora mržnje” ili „opasnih organizacija” postaje alat posredničkog (proxy) ratovanja. Ova kontrola nad informacijskim infrastrukturama stvara strukture sistemskog utjecaja, gdje viralnost sadržaja nadilazi njegovu istinitost, čineći zadatak demontiranja tih mreža stranog utjecaja složenim i teško reverzibilnim.
Implikacije za zapadna gospodarstva
Za zapadne sile izazov nije samo tehnološki ili vojni; on je strukturalan, sistemski i strpljiv. Kako se može smanjiti ovisnost o digitalnim platformama koje su ranjive na stranu manipulaciju, a da se pritom ne ugroze demokratske slobode? Kako kontrirati strateškom utjecaju među mlađim generacijama koje su duboko nepovjerljive prema uspostavljenim političkim i medijskim institucijama, a da se ne skrene u lokaliziranu cenzuru? Model kognitivnog ratovanja je strpljiv i sistemski, a sposobnost demokracija da se prilagode i zaštite integritet svojih informacijskih ekosustava bit će ključna za zaštitu njihovih političkih institucija.
